U zadnje vrijeme je sve postalo čudno i naporno i kao da nam uzima energiju, umorniji smo nego odmorniji i bez obzira je li kiša ili sunce sve je nekako teško. Svi se žale, dosta je napetosti i kao da nas sve pritišće.
Logično je pitanje je li ikako možemo iskoristiti ovoliku količinu energije kada imamo osjećaj da nam sve uzima energiju umjesto da nas puni? Možemo. 🙂 Sjetila sam se jednog starog posta, pa ću s veseljem ponovno napisati neke stvari.
Trebamo naučiti iskoristiti dan, doduše Sunce ne možemo natjerati da nas manje grije, kišu da nas manje smoči ali možemo udahnuti svjetlost i svježinu, zamisliti da nas zrake sunca pročišćavaju i griju dijelove nas koji su smrznuti, kao na primjer neki strah (strah od ispita, strah od šefa), a kiša pere zaostalu tugu.
Ovo je meditacija koju možete raditi u bilo koje doba, ja najviše volim ujutro ili predvečer. Ako svaki dan radimo ovu meditaciju, do jeseni bi mogli ojačati i svoj imunološki sustav i samopouzdanje.
Ne zahtijeva puno vremena i truda a smo je potrebno raditi ovo: Uzmite čašu vode, papir i olovku, udobno se smjestite na mjestu gdje vam je udobno. Izaberite mjesto gdje možete biti mirni barem desetak minuta. Maknite od sebe telefone, mobitele i sve što vas može ometati. Duboko udahnite i izdahnite, pogledajte prema svjetlu (ne gledajte direktno, nego pogled usmjerite prema svjetlosti da vam bude ugodno oku), osjetite toplinu koja je oko vas, udahnite ponovo i dopustite da vas toplina preplavi, izdahnite ljutnju na vrijeme, loš dan, šefa…
Ponovite to nekoliko puta, sve dok ne osjetite da se toplina proširila tijelom, a nakon toga zatvorite oči i zamislite jednu veliku loptu na napuhavanje (kao lopta za plažu) i ispušite u tu loptu sve događaje tog dana, sve što vas je naljutilo, povrijedilo, preplašilo…
Možete ispuhati sve što vam padne na pamet, vremenom će to biti i neki stari događaji koji su vas povrijedili. Lopta je čvrsta i ne može puknuti, a sve što pušete ostaje u toj lopti.
Kada osjetite da ste ju dovoljno napuhali, stavite ju na jednu policu i otvorite oči. Duboko udahnite i zamislite da ste na prekrasnom otoku, malo je vruće na njemu ali je jako lijepo. Zatvorite oči, i u mislima obiđite taj otok, dišite polako i smireno, sa svakim udahom bit će vam sve lakše ići po otoku, kada dođete na sredinu otoka, vidjet ćete jedan veliki bijeli kamen, na njemu će biti ispisana poruka za vas za taj dan.
Zapamtite tu poruku ili ju kasnije zapišite, to je poruka vaših duhovnih vodiča. Nakon toga polagano otvorite oči i duboko udahnite i izdahnite barem tri puta, popijte čašu vode, dobro se protegnite i istegnite, zapišite poruku, osjećaje i misli, zatim postavite pitanje u sebi: Koje pitanje trebam postaviti da živim život u punini? (ne tražite odgovore, nego samo pitajte, Univerzum će Vam otvoriti nove prilike za dobre promjene kroz to pitanje jer otvaramo svijest na taj način). Nasmijte se i nastavite dalje kroz dan.
Ovu meditaciju mogu raditi svi, kratko traje i bitno je da ste u miru za to vrijeme, ako vam nije prihvatljivo da na kamenu nađete poruku duhovnih vodiča, slobodno zamijenite pojam s onime što vam je blisko. Smisao je da se opustimo i napunimo energijom Sunca, te se rasteretimo od stresa s kojim se susrećemo. Zapisujte jer ćete kroz vrijeme vidjeti koliko se toga dobrog počelo događati.
Uživajte!
S ljubavlju, vaša Adela