Bila sam pomalo čudno i ranjivo dijete koje se nikada nije moglo pomiriti sa rečenicom: “To je tako i tako mora biti!” More pitanja u mojim očima je uvijek bilo ugušeno, ali to me nije spriječilo da tražim dalje, naprotiv, još više me potaknulo da krenem putem istraživanja duhovnosti i ljudske psihe.

Bila sam fascinirana Svemirom, Bogom i odnosima. Satima sam šetala šumom i razmišljala o načinima funkcioniranja svega, došla bih tako do nekih spoznaja i zatim se vraćala u stvarnost. Život je to žestoko potiskivao kroz poprilično neugodan i težak životni put, ali se iskra ideje o nečem boljem uvijek javljala i vodila me dalje.

Korak po korak otkrivali su mi se „ključevi života“, kroz duhovnost i razne, nazovimo ih alate, tehnike. Fascinirana svakom novom spoznajom to sam iskušavala na sebi i onima koji su mi vjerovali, a rezultati su se počeli vrlo brzo primjećivati. Ljudi su mi sami počeli dolaziti kako bi popričali o njihovim problemima na drugačiji način.