Vjerujem da svatko ima priču o “prijateljima”, ljudima koji su tu kada im trebate. U trenucima dok im trebate djeluje da su i oni tu za vas. Moguće je da vam i u nečemu pomažu, iako vi to sve odradite ili kompenzirate, ipak imate dojam da ste jako puno dobili i mislite da ste posebni.
Zovu vas na kave i ručkove i vi imate osjećaj prijateljstva jer oni dijele sve svoje tajne s vama i odjednom ste zvijezda njihovog života,  zanimljivo je da to traje sve dok ne nađu novog “prijatelja” ili uvide da nemaju više koristi od vas, onda jednostavno nestanu ili više nemaju vremena za vas uz ispriku da su nekoj gužvi.

Od silnih poruka i poziva koje ste dijelili, odjednom dobijate šture odgovore na porukice i to na vašu inicijativu i počinjete se pitati u čemu ste pogriješili?!

Pa dali ste sve od sebe, bili tu u moguće i nemoguće vrijeme, zanemarivali ste sebe i druge da bi im pomogli i odjednom muk, tišina i osjećaj da nešto ne štima. Počinje zona vašeg preispitivanja, beskrajnih analiza u čemu ste pogriješili i što ste krivo rekli. Vaša zvijezda se ugasila, više nema ni pomoći, nema kava, ručkova, lajkova niti poruka. Sigurno ste nešto strašno napravili ili rekli, vrtite beskonačno dugo sve situacije, ali nema baš nekog odgovora.

Na kraju zaključujete da niste ništa strašno rekli, jednostavno druga strana je tako odlučila…i sve je to ok, ali vas ipak muči zašto?

Pokušat ću vam objasniti. Da krenemo od početka, na tim kavama uglavnom ste bili slušači? Slušali ste o problemima te osobe i davali sve od sebe da ih ta osoba riješi? Niste baš puno stigli pričati o sebi, jer svaka vaša priča je opet završila na problemima te druge osobe?

Bilo vam je čudno da ste odjednom toliko bliski i znate sve tajne te osobe a niste imali baš puno vremena za upoznavanje?

Uz sve to, od početka ste imali osjećaj da nešto ne štima?

Ako je većina odgovora na ova pitanja DA, onda ću vas utješiti s objašnjenjem…

Vi niste imali prijatelja nego klijenta, naime, postali ste nekome terapeut i dali ste sve od sebe da mu pomognete, a taj netko je otišao dalje kad je dobio što je htio ili kad je vas posve pojeo, iscrpio, ukrao vam energiju… Jer kad ste vi htjeli ravnopravan odnos više te osobe nije bilo, je l’ tako?

Eto, nažalost i na sreću i to je jedna lekcija iz života kroz koju ste naučili da pravi prijatelji trebaju biti poput vas, a to znači:

Pravi prijatelji imaju vremena za vas i brinu o vama, zanima ih što se događa u vašem životu, raduju vam se i znaju što volite. 🙂

Zato glavu gore kad naiđe neko novi jer sad znate kako postupiti, ako niste terapeut, onda se družite onoliko koliko vama odgovara, a ako jeste zakažite im termin i radite s njima profesionalno, pa će se možda nešto i pomaknuti u njihovim životima, jer dokle god ste im besplatni terapeut ili ne postavite jasne granice, oni nastavljaju dalje.

Jednostavno je tako.

Hvala vam na čitanju, nadam se da sam vam pomogla, a ako imate kakvih pitanja na ovu ili neku drugu temu, slobodno mi se javite.

S ljubavlju, Adela

X