Ovih dana sam dosta govorila o granicama tolerancije nečijeg ponašanja i postavilo se pitanje: gdje počinje, a gdje završava ta famozna granica u nekom odnosu? I kako ju prepoznati, kako napraviti nešto za sebe?

Pokušat ću razjasniti tu dilemu, za početak treba znati da je to pitanje koje u pozadini nosi strah od odbacivanja i vezano je za vlastiti osjećaj manje vrijednosti. Uvijek mislimo ako odbijemo nekoga ili kažemo ne, da će nas ta osoba napustiti, da ćemo ostati sami i da ne vrijedimo.

No, nije baš tako, bez obzira na to što ste možda imali takva iskustva pa se danas bojite da se ne ponove, kada se želite zauzeti za sebe, granice morate postaviti. Inače će se dogoditi da će vas odnos pojesti i da čete pobjeći iz njega ranjeni i slomljeni.

Da bi mogli prepoznati svoje granice, potrebno je definirati što možete a što ne možete tolerirati. Kakvo ponašanje volite, a kakvo ne volite. To je ključno i bez toga nema napretka. Kada to definirate, napišite to na papir,( ništa neka ne bude “u glavi”, samo napismeno jer se tako jedino možete suočiti sa stvarnošću), zatim iskreno razmislite i opet napišite u koliko ste takvih nepoželjnih situacija bili u životu, što vas najviše boli? Zatim tu svoju listu primijenite na ponašanje svojeg partnera ili partnerice, vrlo brzo ćete otkriti gdje je granica do koje možete izdržati.

Ovo je izuzetno važno! Bez toga se ne može dalje. Uskoro ću napisati još tekstova na ovu temu, za sad toliko.

Želim vam lijep dan.

S ljubavlju, Adela.

X