Razmišljam već neko vrijeme o ljudima koji se javljaju samo kada im nešto treba, oni imaju svoj posebni obrazac samosažaljenja i jadikovanja i uvijek imaju neki problem s kojim dođu i uzmu nečije vrijeme, energiju i ljubav, a čim zadobiju pažnju i  bude im bolje, nema ih ni za lijek. Stara je to priča no uvijek se ponavlja, i to svima.

I ja sam proteklih godina skupila takvih “prijatelja”, a kako sam terapeut i uvijek spremna pomoći, prošli su kroz moje filtere prepoznavanja obrazaca bez nekog pretjeranog alarma.

Možda ne bi ni obraćala pažnju na to da nisam počela primjećivati kako sam sve umornija i umornija i kako mi fali vremena za sebe. A njih nekoliko se samo izmjenjivalo, jedan ima problema na poslu, jedna s obitelji, jedna s frajerom a ja samo letam od jednog do drugog i gasim požare. I tako u krug i odjednom mi se dogodilo da sam u nekom začaranom krugu u kojem puno radim a nemam novaca i to me zapravo spasilo. Zastala sam i shvatila da sam takvim osobama ono što se naziva ljubav u rezervi, kada im zatreba popraviti dan, dati savjet ili nahraniti ego jave se na ovaj ili onaj način, nahrane i odu.

Što je “ljubav u rezervi”?

Ljubav u rezervi je zapravo jedna jako nezgodna uloga koja se može pojaviti u svakom odnosu, od prijateljskog do poslovnog  i stavlja te u poziciju u kojoj puno daješ, malo primaš i ne razumiješ što se to događa. Na žalost, tu poziciju pomiješamo s prijateljstvom i zato stalno dajemo a vrlo malo dobijemo nazad.

Takve osobe su uvijek u nekom problemu i samim time važnije od tebe, imaš dojam da ti žele pomoći ali to je opet usmjereno na njih, ako nije po njihovom kada im trebaš ili padaju u očaj ili se nadure, naljute i ostavljaju te u nekom čudnom i lošem osjećaju polukrivnje. Zanimljivo je da kada su dobro rijetko te zovu da se provesele s tobom, što je i logično, jer si im ti rezerva, kao npr. čokoladica u torbici koju nosiš kada ogladniš ili još bolje ono što su naši roditelji zvali “crni fond”, oni stariji će se toga sjetiti, to je novac koji čuvaš za ne daj Bože situacije. Ti si uvijek tu, tvoj broj se zove kada padne energija i kada treba malo emotivne hrane. Zato te i ne zovu kada su dobro, ne trebaju te, a vole se opravdati da su nekoj gužvi i da zato nisu stigli. Vrhunac takvog odnosa se događa kada vas pojedu ili ste loše, pogađate, nema ih ni za lijek, ni kako si, ni gdje si? Ništa! Apsolutna nula.

Ali…čim ste bolje, evo ih! Pitanja, pohvale, čak imate dojam i da ih interesirate, a zapravo samo provjeravaju koliko ste se napunili da dođu po svoju ljubav u rezervi.

Vjerujem da ste prepoznali i kod sebe takve odnose, ako ih imate, moj iskreni savjet je da se maknete od njih, pogotovo ako ste bez energije, novaca, posla ili tome slično, jer dokle god ste u rezervi nećete imati vremena zaigrati svoju utakmicu života.

Birajte mudro one s kojima dijelite sebe i svoje vrijeme, ako ne znate kako to postići ili riješiti, slobodno mi se javite, vrlo rado ću vam pomoći u tome!

Svako dobro vam želim!

S ljubavlju, Adela

X