Postoje ti neki dani kada se svi osjećaji skupe na hrpu i plešu neki svoj ludi ples, od nemila do nedraga, traže svoje mjesto u tvojoj glavi i bore se kao lavovi tko će dulje ostati na poziciji.
Naravno da oni teži osjećaji ostaju dulje, da ne bi bilo zabune, oni ipak imaju više posla dok se ugnijezde duboko na dno grudi i uvjere nas da smo nitko i ništa…
I tako se ti dani vrte, pa pređu u mjesece i na kraju se pretvore u godine u kojima umjesto sa ljudima, plešeš s mislima koje rastu i rastu i ne daju ti mira…što bi bilo kad bi bilo i što ne bi bilo da si ovo ili ono. Vječne teze i promišljanja.
A čemu sve to?
Kome to služi?
Čemu život koji provodiš u paralelnim svemirima svojeg uma i nikad proživljenim iskustvima? Od koga bježiš u misli dok ljepota života prolazi kraj tebe?
Zašto je strah tvoj najbolji prijatelj, zašto mu vjeruješ, kada toliko lijepih dana prolazi kraj tebe? Život nije slučajnost, život je odabir…jer dok ti tražiš razumijevanje situacija na razini kvantne fizike, netko drugi uživa u danu.
Smisao svega je biti koristan sebi i drugima u jednakom omjeru, a teške misli te miču od toga… Živi život, živi i pusti druge da žive, toliko smo kratko tu, a toliko je toga za vidjeti, okusiti, omirisati, proživjeti…
Ne daj da te ruše i bacaju na dno! Znaš o kome pričam?! Ne o ljudima, nego o tvojim mislima, strahovima, očekivanjima i maštanjima da će se netko promijeniti radi tebe. Ljudi će uvijek biti ljudi, baš kao i ti, baš kao i ja…
Svi griješe i svi su žrtve, svi su napadači i svi su jednom i krivci i suci, zato udahni, izdahni i živi! Bez prevelikog zamjeranja, bez očekivanja da ti je netko dužan nešto dati i/ili ispuniti, bez lažnih osmijeha, samo živi i kada uvidiš raskoš života, onda češ uvidjeti i zahvalnost, kada uvidiš zahvalnost, onda češ pustiti one misli s početka priče i ponovno će lakoća doći u tvoj grad, u tvoje misli, na dno tvojih grudi…
Jer kada počnemo živjeti i misli nam dolaze u red…
Sva radost je na dohvat ruke, sva sreća tvog života je detaljima u tebi i oko tebe.
Želiš biti sretna ili sretan?
Pogledaj se, onako duboko i za pravo u oči i vidjeti češ najljepšu i najbolju osobu na svijetu, ozbiljno ti kažem.
Ne znaš tko si i zato te misli muče, pa daješ da te ljudi ocjenjuju i procjenjuju i toneš u očaj i misliš da ne valjaš, a zapravo samo slušaš svoje strahove, kada bi stvarno čula ili čuo što ljudi govore pola toga su tvoje misli a samo polovica ono što oni misle. 😉
Zato: Uživaj u sebi i današnjem danu!
S ljubavlju, Adela
