Htjela sam napisati jedan zafrkantski post o Valentinovu i malo se našaliti na sve to cvijeće i bombonijere ali mi nešto nije dalo. Zato pišem drugačiji post.

Što je to ljubav, je li to uopće više postoji u današnje vrijeme?

Danas kada se sve svodi na kupovanje i sex, je li postoji ona prava nježnost? Ono iskreno predanje i iščekivanje osobe koju volimo, sjaj u očima kada nas pogleda i trenutak u zagrljaju koji ima vibru vječnosti? Vjerujte mi, postoji! Samo trebamo malo osvijestiti neke stvari, pa ću biti slobodna napisati pokoju riječ o tome u nastavku teksta.

Bit ću iskrena, u današnje vrijeme je toliko glumatanja i prenemaganja. Pišemo beskonačne liste u kojima želimo Supermene i Wonderwomene, očekujemo filmske junake i osobe koje će nam čitati misli, a u stvarnosti smo zatrpani strahovima i mijenjanjem sebe jer toliko želimo biti savršeni i spremni za tog nekog da zaboravljamo biti normalni i obični. Smijeh, opuštenost i prirodnost su još uvijek najljepša šminka. Sve se nabrijava i napucava, a ljudi umiru od tuge i usamljenosti. Izađeš van i nitko ti ne priđe, ne zato što nisi lijepa ili zgodan, nego zato što se ljudi boje, u svom su filmu. Danas su nam partneri mobiteli, samo smo zalijepljeni na ekrane i pratimo svoj mali svijet a ljudi oko nas prolaze i mi ih ni ne pogledamo. Mjerimo svijet oko sebe i ne izlazimo iz njega van jer se bojimo da svijet ne počne mjeriti nas. To su gluposti, ljudi moji.

Nismo savršeni i ljudi oko nas su jednako nesavršeni kao i mi, u tome i je ljepota života, zajedno rastite, dopustite si da se upoznate, možda on ili ona nisu sto posto onakvi kako ste si nacrtali ali su često nešto najljepše što vam se treba dogoditi. Opustite se i izađite među ljude, prihvatite tu kavu, družite se, dopustite sebi nekog novog i doći će ljubav!

Sretno Valentinovo!

S ljubavlju, Adela.