Dragi moji, evo me nakon dulje vremena, jednostavno, dani prebrzo prolaze, a ja stalno nešto radim. 🙂
Zato vam ostavljam nešto ćemu se neizmjerno veselim!
Ovo je ulomak iz moje knjige Šapat anđela ljubavi, koja treba izići na jesen, uživajte.
“Godinama sam razmišljala kako bolje razumjeti ljude. Nije mi bilo lako, stajala sam u mjestu, povlačila se, promatrala i ponekad gubila nadu. Iako sam uvijek vidjela ono što drugi nisu mogli vidjeti, nisam tome znala dati ime niti objašnjenje. Vrijeme je prolazilo, događali su se životni usponi i padovi, a ja sam znala da to nije ono kako život treba izgledati. Svatko od nas ima poneku tužnu životnu priču, a moja razdoblja su bila i više od toga, živjela sam u godinama iščekivanja boljih uvjeta, sretnijih okolnosti i ugodnijih ljudi. I djelovalo je kao da nikad neće doći… Nije bilo lako… Bilo je usamljenosti, očaja i puno suza. Koliko god mi je život dokazivao da neće biti jednostavno, opet je u meni tinjala neka nada, vjera, povjerenje da će jednom doći sve na svoje mjesto. Valjda sam trebala pasti da bi vidjela svjetlo. Tako je i bilo… Teški obiteljski odnosi, ugroženo zdravlje i financijski izazovi, nisu mi bili nepoznati… Ipak, još od djetinjstva znala sam da ima ono nešto u nama snažno, buntovno, svoje i posebno što će jednog dana ugledati svjetlo dana i zasjati… Osjećala sam da život ide u smjeru gdje ću moći sve svoje probleme transformirati u nešto neobjašnjivo korisno za druge ljude, nešto gdje ću moći biti tu za njih, živjeti to svaki dan, raditi, pomagati, osjećati i voljeti. Takva sam postala. Hrabra. Svoja. Moćna. Transformirala me ljubav prema životu, zbog čega pomažem da ta ista ljubav dotakne i druga srca i usreći ih. Jedino je to vrijedno…”
S ljubavlju,
Adela Franceković
